Hi

nedjelja , 07.08.2011.

Hii,how are you. I didn't visit my blog since...uff to long. I glad that you was on my blog and you saw what i put on. Now is time to change. I will put new playlist of songs. New design. More conversation. And ofc new chat. So you can talk about everything. Leave you messages. And i will put your name in guestbook. See ya bye.... :D

Ejjj....evo me

utorak , 04.01.2011.

Ejj...evo mene nazad...nije me dugo bilo,,,no nastojati ću više dolaziti...odlučila sam da imamo jedan mali izbor najljepše blogerice...svoju sliku mi pošaljite na moj mail v.vaydee@gmail.com i ja ću je objaviti zajedno sa vašim podacima koje i budete poslali uz sliku...inače moje ime je Ivana i možete me na fejsu naći pod Ivana Barbara...nagrada najljepšoj će biti admin na jednom forumu mjesec dana...neću vam reći koji forum no neka najbolja pobjedii....

Hejjjjj

srijeda , 08.09.2010.

Nije me bio dugo,počela je školaaa....joj meni i svima vama
evo ajmo malo pričat....
kao što (ne) znate da imam pudlicu...Jazz-a

HY!

petak , 05.02.2010.

Evo mene opet tu na mom blogu.Nije me dugo bilo jer mi se ne da pisati a i škola je počela pa se mora učiti ( nisam štreber ). Kako smo sad dobili MAX-adsl internet je malo brži ( ono moš misliti ) . Ja već pretpostavljam da vas na mom blogu nema puno kolko nema i mene. Evo kada budem mogla više ću vas posjećivait kako sam pobrisala stari chat i stavila novi nadam se da chatate na njemu. Ako pitate za fejs neda mi se više pa sam ga izbrisala. Bye bye :) :) :)

Ufff.

utorak , 19.05.2009.

Koliko me dugo nije bilo na blogu. Evo da vas obavjestim da mi se više ne da pisati po blogovima. Sada sam ušla jer mi je tako dosadno da ne može biti gore od ovoga.
Evo kao što znate da danas je jako vruće barem ovdje tako da je ono baš grozno.
Da vam se pohvalim bila sam na državnom natjecanju zborova i dobili smo zlato :):):):):
I evo za kraj ovoga posta htjela bih samo reći da svima želim ugodno ljeto. KISS
P.S ako ima netko facebook neka mi pošalje poruku na moj mail

Evo !!!

subota , 14.03.2009.

Za korisnika Coco is the best slika po naruđbi.
Ako još netko želi neka ostavi u komu.
Photobucket

Ej

utorak , 03.03.2009.

Evo me i danas.
Možda su neki uočili promjene na mojem blogu.
Dodala sam chat,stavila novi dizz....
Neki su se sa mnom i dopisivali na mom chatu,a neki ostavljali komentare.
Sve u svemu bilo je super.
Svaki dan posjećujem svoj blog tako da pročitam sve komentare koje vi ostavite na mom blogu.
Danas sam napravila kratak post .
Čao

Znam znam.........

nedjelja , 01.03.2009.

Znam da je ovo već moj drugi post danas ali vam ga moram napisati.
Našla sam jednu priču na internetu pa da vam je napišem.
Evo pa ju pročitajte.
prekrasna priča

Pročitaj do kraja!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole,

vidio sam jednog dečka iz mog razreda kako ide kući.

Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.

Pomislio sam: "Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?

Ovaj zaista mora biti štreber."

Sam sam imao lijepo isplaniran vikend

(tulumi i nogometna utakmica

s prijateljima sutra popodne),

zato sam samo slegnuo ramenima

i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku

ide grupa djece. Potrčali su k njemu,

srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu,

tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele

i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega.

Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.

U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu,

i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam

suzu u njegovim očima. dodajući mu naočale,

rekao sam: "oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti."

Pogledao me i rekao: "Hej, hvala!"

na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih

koji izražavaju iskrenu zahvalnost. pomogao sam mu

pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.

Pokazalo se da živi blizu mene,

pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.

Rekao je, da je prije išao u privatne škole.

Prije se ne bih nikada družio s nekim,

tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće

išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.

Pokazalo se da je zanimljiv dečko.

Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima

igrati nogomet. Rekao je da želi.

Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje

upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao. Moji

prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio

Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio

sam ga i rekao: "Ti ćeš zaista nabildati mišiće

s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!"

Samo se nasmijao i dao mi

polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja

postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj

godini počeli smo razmišljati o faksu.

Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.

Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da

kilometri nikad neće biti problem.

on je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u

poslovne vode uz pomoć nogometne stipendije.

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u

našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je

štreber. Morao je pripremiti govor za maturu.

Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i

govoriti. Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je

fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su zaista

pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima

popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama.

Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale,

tako da sam ponekad bio ljubomoran.

Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam

kako je nervozan zbog svog govora.

Zato sam ga lupio po leđima i rekao:

"Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!"

Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda

i nasmijao se. "Hvala", rekao je.

Nakašljao se i počeo govor. "Matura je vrijeme

da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali

tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima,

braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim

prijateljima.. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome

prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.

Ispričat ću vam priču."

Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on

pričao priču o danu našeg prvog susreta.

Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je

otome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije

njegova mama ne bi morala doći i nositi kući

njegove stvari... Duboko me pogledao i uputio mi

mali smješak. "Hvala bogu, bio sam spašen. Moj

prijatelj spasio me od smrti."

Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu,

dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom

najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca

kako me gledaju i smješe mi se onim istim

zahvalnim osmjehom.

Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.

Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.

Jednom malom gestom možeš nekome

promijeniti život. Na bolje ili na gore.

Bog nas "daje" u naše živote, da na

neki način utjećemo jedni na druge.

Tražite Boga u drugima.

Sada imaš dvije mogućnosti, možeš:

1) poslati ovo prijateljima

2) obrisati i pretvarati se da nije

dotaklo tvoje srce.

(Kao što vidiš, ja sam izabrao mogućnost

broj 1.)

"Prijatelji su anđeli, koji nas

dižu na noge,

kada naša krila zaborave kako letjeti.."

Međunarodni tjedan prijateljstva je. pokaži

svojim prijateljima,

koliko ti je stalo do njih. pošalji ovo svakome,

koga smatraš PRIJATELJEM. Dođe li natrag

k tebi, znat ćeš da imaš krug prijatelja.

Kada dobiješ ovo pismo, pošalji ga najmanje

desetorici ljudi, uključujući i

osobu koja ti ga je poslala..

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.